Hauptmenü:
NAMAZ -
فَوَيْلٌ لِّلْمُصَلِّينَ .الَّذِينَ هُمْ عَن صَلَاتِهِمْ سَاهُونَ .الَّذِينَ هُمْ يُرَاؤُونَ.
„A teško onima koji, kada molitvu-
Sva hvala pripada Uzvišenom Allahu, dž.š., koji zna sve tajne nebesa i Zemlje, i koji zna šta svako od nas snuje i na javi radi. Salavat i selam na posljednjeg Allahovog, dž.š., miljenika i poslanika, Muhammeda,
„Teško onima koji klanjaju, a kad klanjaju kako treba to ne izvršavaju.“
Otkako je naređen namaz i otkako su objavljeni navedeni ajeti iz sure Ma’un, pa sve do Sudnjeg dana, bit će onih na koje će se odnositi navedene kur’anske riječi. Bilo je i bit će onih koji kad klanjaju, namaze svoje kako treba ne izvršavaju.
Naše vrijeme, unazad 10-
Manje razlike u položaju ruku ili nogu postale su predmet rasprava, a rasprave o ispravnom načinu klanjanja najčešće i najžešće vodili su oni koji nisu imali potrebnog znanja o tome ili nisu imali namaza u praksi, nego su se tek onako upuštali u slične rasprave, koje su nerijetko završavale i sukobima, kako verbalnim tako i fizičkim.
Rasprave o formi su u drugi plan potisnule suštinsko poimanje samog namaza i vrijednost njegovu unutarnju koju namaz sobom nosi. Forma, odnosno vanjski izgled namaza odjednom se našao u prvom planu, kao da je sama forma sav namaz a ne sredstvo kojim se postiže cilj.
A cilj namaza jeste da smiri insana, od ružnog odvrati i od grijeha očisti. Cilj namaza jeste pristići u blizinu Božiju, zaboraviti na dunjaluk i njegove probleme koje on sobom nosi i donosi. Cilj namaza jeste da srce klanjača osjeti smiraj i mirnim bude, iako stalno kuca. Namaz je čovjekova direktna veza sa njegovim Gospodarem, a čovjek kada s nekim razgovara, kada se nekome obraća, nastoji zaboraviti i u drugi plan potisnuti sve druge aktivnosti, a da ne govorimo o raspravama i prepirkama. Namaz je odmor za vjernika, a insan kad odmara u svom odmoru uživa tijelom i dušom. A tijelo k’o tijelo, u poređenju s dušom je neuporedivo, jer duša je ta koja tijelo živim čini. A tijelo bez duše je mrtvo, a i duša bez tijela ne može. Tako isto i namaz ima svoje tijelo i dušu, koji jedno bez drugog ne mogu. Onaj unutarnji smisao, suština namaza jeste njegova duša, dok su vanjski pokreti, forma, tijelo njegovo.
Tijelo bez duše je mrtvo, baš kao što namaz s vanjskim pokretima bez duhovne vrijednosti nema dušu. Ali, tijela ljudska koja nose ljudske duše su različita, pa su tako i oni koji namaze klanjaju različiti. To je lijepo objasnio Ibn Qajjim el-
Prva vrsta su oni koji su nemarni i griješni prema svojoj duši. To su oni koji ne uzimaju abdest ispravno, koji ne obavljaju namaz u njegovom vremenu i njegovim određenim granicama i ne ispunjavaju osnovne stubove namaza.
Druga vrsta su oni koji paze da obave namaz u njegovom vremenu i u njegovim određenim granicama, ispunjavaju njegove osnovne stubove i uzimaju abdest onako kako treba. Međutim, težnja za postizanjem suštine namaza propada zbog došaptavanja u namazu, jer su zauzeti sa mislima i idejama.
Treća vrsta su oni koji paze da svoj namaz obave u određenom vremenu, ispunjavaju njegove osnovne stubove i teže da od sebe odagnaju došaptavanja, misli i ideje. Oni su zauzeti borbom sa svojim neprijatenjem (šejtanom) da im on ne ukrade ništa od namaza. Što se njih tiče, njima se piše dvoje -
Peta vrsta su oni koji su čvrsti/odlučni u svom namazu kao i ovi prethodni. Međutim, pored ovoga, oni su uzeli i stavili svoja srca ispred Gospodara Uzvišenog, gledajući prema Njemu svojim srcima sa očekivanjem, srcima ispunjenim Njegovom ljubavi i moći, kao da vide i svjedoče Allaha. Došaptavanja, misli i ideje su nestali, a zastori koji su između njih i Njihova Gospodara su podignuti.
Dalje kaže Ibn Qajjim: -
Ono što je kazano gore, dovoljno je za svakoga ko želi upotpuniti svoj namaz, potpuno se posvetiti svome namazu i nadati se da će njegov namaz biti primljen kod Uzvišenog Allaha, dž.š.
Obaviti namaz ne znači samo stati na sedžadu i uraditi nekoliko fizičkih vježbi, tako da, ukoliko nas neko sa strane posmatra može da stvori mišljenje da smo mi, ustvari, neki atletičari koji obavljaju trening. Jasno nam je ukazano na šta svako od nas mora posvetiti posebnu pažnju kada je u pitanju forma namaza. Najčešće uočljive greške prilikom klanjaja su:
-
-
-
-
-
-
-
-
Poslanik, neka je na njega mir i spas Božiji, rekao je:
„Najveći je kradljivac onaj koji krade od svoga namaza.“ „Božiji Poslaniče, -
S toga, ne budimo kradljivci onoga što je Allahu, dž.š., najdraže, a nama samima najkorisnije. Ono što je primijetno jeste to da naše greške u načinu obavljanja namaza nisu namjerne, već su postale navika na koju smo sebe svikli, a navike je teško promijeniti. I još je gore od toga što, ako nam neko ukaže na neku od gore spomenutih grešaka, spremni smo mu se čak i fizički suprotstaviti. Mi za to nikakvog opravdanja nemamo, i zato dok još možemo mijenjajmo svoj odnos prema namazu, u njemu tražimo odmor za svoju dušu i znajmo da ćemo od namaza imati onoliko koliko smo prisutni u njemu. Na kraju, završit ću današnju hutbu riječima Ebu Bekra el–Muzenija koji je rekao: „Ako hoćeš da ti namaz bude valjan i da od njega imaš koristi, onda, kada pođeš klanjati, pomisli: 'Možda više neću imati priliku da klanjam!'“
O, Allahu, naši grijesi su veliki, ali mala količina Tvoga oprosta je veća od njih. O Allahu, oprosti veličinu naših grijeha sa malo Tvoje Milosti, a Svojom milošću nas obaspi i na Danu Sudnjem. Amin