NAMAZ - NJEGOVA FORMA I SUŠTINA... - Islamska zajednica Tuttlingen

Direkt zum Seiteninhalt

Hauptmenü:

NAMAZ - NJEGOVA FORMA I SUŠTINA...

Tekstovi

NAMAZ  -  NJEGOVA  FORMA  I  SUŠTINA

فَوَيْلٌ لِّلْمُصَلِّينَ .الَّذِينَ هُمْ عَن صَلَاتِهِمْ سَاهُونَ .الَّذِينَ هُمْ يُرَاؤُونَ.

„A teško onima koji, kada molitvu-namaz obavljaju, molitvu svoju kako treba ne izvršavaju, koji se samo pretvaraju.“   El-Ma’un, 4.-6. Istinu je rekao Allah Uzvišeni!
Sva hvala pripada Uzvišenom Allahu, dž.š., koji zna sve tajne nebesa i Zemlje, i koji zna šta svako od nas snuje i na javi radi. Salavat i selam na posljednjeg Allahovog, dž.š., miljenika i poslanika, Muhammeda,
a.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike njegovog Ummeta do Sudnjega dana.
„Teško onima koji klanjaju, a kad klanjaju kako treba to ne izvršavaju.“
Otkako je naređen namaz i otkako su objavljeni navedeni ajeti iz sure Maun, pa sve do Sudnjeg dana, bit će onih na koje će se odnositi navedene kuranske riječi. Bilo je i bit će onih koji kad klanjaju, namaze svoje kako treba ne izvršavaju.
Naše vrijeme, unazad 10-ak godina, a i dan-danas, bilo je i jeste prepuno rasprava o načinu klanjanja namaza. Pojavila su se neka nova, do tada nepoznata, tumačenja načina klanjanja namaza koja su se u nekim manjim segmentima forme razlikovala od dotad poznatog načina, načina na koji se stoljećima Bošnjak, musliman, molio i obraćao svome Gospodaru, Allahu, dž.š.
Manje razlike u položaju ruku ili nogu postale su
predmet rasprava, a rasprave o ispravnom načinu klanjanja najčešće i najžešće vodili su oni koji nisu imali potrebnog znanja o tome ili nisu imali namaza u praksi, nego su se tek onako upuštali u slične rasprave, koje su nerijetko završavale i sukobima, kako verbalnim tako i fizičkim.
Rasprave o formi su u drugi plan potisnule suštinsko poimanje samog namaza i vrijednost njegovu unutarnju koju namaz sobom nosi. Forma, odnosno vanjski izgled namaza odjednom se našao u prvom planu, kao da je sama forma sav namaz a ne sredstvo kojim se postiže cilj.
A cilj namaza jeste da smiri insana, od ružn
og odvrati i od grijeha očisti. Cilj namaza jeste pristići u blizinu Božiju, zaboraviti na dunjaluk i njegove probleme koje on sobom nosi i donosi. Cilj namaza jeste da srce klanjača osjeti smiraj i mirnim bude, iako stalno kuca. Namaz je čovjekova direktna veza sa njegovim Gospodarem, a čovjek kada s nekim razgovara, kada se nekome obraća, nastoji zaboraviti i u drugi plan potisnuti sve druge aktivnosti, a da ne govorimo o raspravama i prepirkama. Namaz je odmor za vjernika, a insan kad odmara u svom odmoru uživa tijelom i dušom. A tijelo ko tijelo, u poređenju s dušom je neuporedivo, jer duša je ta koja tijelo živim čini. A tijelo bez duše je mrtvo, a i duša bez tijela ne može. Tako isto i namaz ima svoje tijelo i dušu, koji jedno bez drugog ne mogu. Onaj unutarnji smisao, suština namaza jeste njegova duša, dok su vanjski pokreti, forma, tijelo njegovo.
Tijelo bez duše je mrtvo, baš kao što namaz s vanjskim pokretima bez duhovne vrijednosti nema dušu.
Ali, tijela ljudska koja nose ljudske duše su različita, pa su tako i oni koji namaze klanjaju različiti. To je lijepo objasnio Ibn Qajjim el-Dževzijj.
On je rekao sljedeće: - Gledajući način obavljanja namaza, ljudi se dijele na pet vrsta:
Prva vrsta su oni koji su nemarni i griješni prema svojoj duši. To su oni koji ne uzimaju abdest ispravno, koji ne obavljaju namaz u njegovom vremenu i njegovim određenim granicama i ne ispunjavaju osnovne stubove namaza.
Druga vrsta su o
ni koji paze da obave namaz u njegovom vremenu i u njegovim određenim granicama, ispunjavaju njegove osnovne stubove i uzimaju abdest onako kako treba. Međutim, težnja za postizanjem suštine namaza propada zbog došaptavanja u namazu, jer su zauzeti sa mislima i idejama.
Treća vrsta su oni koji paze da svoj namaz obave u određenom vremenu, ispunjavaju njegove osnovne stubove i teže da od sebe odagnaju došaptavanja, misli i ideje.  Oni su zauzeti borbom sa svojim neprijatenjem (šejtanom) da im on ne ukrade ništa od namaza. Što se njih tiče, njima se piše dvoje - i namaz i džihad.
Četvrta vrsta su oni koji su čvrsti/odlučni u svom namazu, izvršavaju i usavršavaju sve dijelove namaza, njegove osnovne stubove, obavljaju ga u određenim granicama, tako da od namaza ne bude ništa propušteno. Njihova srca su uronjena u namaz i u robovanje Uzvišenom Gospodaru.
Peta vrsta su o
ni koji su čvrsti/odlučni u svom namazu kao i ovi prethodni. Međutim, pored ovoga, oni su uzeli i stavili svoja srca ispred Gospodara Uzvišenog, gledajući prema Njemu svojim srcima sa očekivanjem, srcima ispunjenim Njegovom ljubavi i moći, kao da vide i svjedoče Allaha. Došaptavanja, misli i ideje su nestali, a zastori koji su između njih i Njihova Gospodara su podignuti.
Dalje kaže Ibn Qajjim: - P
rva vrsta će biti kažnjena, druga vrsta će biti zadržana na obračunu, trećoj vrsti će njihove mane i grijesi bit prepravljeni (pretvoreni u dobra djela), četvrta će bit nagrađena a peta će biti u blizini svoga Gospodara.
Ono što je kazano gore, dovoljno je za svakoga ko želi upotpuniti svoj namaz, potpuno se posvetiti svome namazu i nadati se da će njegov namaz biti primljen kod Uzvišenog Allaha, dž.š.
Obaviti namaz ne znači samo stati na sedžadu i uraditi nekoliko fizičkih vježbi, tako da, ukoliko nas neko sa strane posmatra može da stvori mišljenje da smo mi, ustvari, neki atletičari koji obavljaju trening. Jasno nam je ukazano na šta svako od nas mora posvetiti posebnu pažnju kada je u pitanju forma namaza. Najčešće uočljive greške prilikom klanjaja su:
- brzo klanjanje i nezadržavanje na ruku’u i sedždi
- svođenje namaza na formalnost i nemarnost u pogledu načina i kvaliteta klanjanja, tako da se ne vodi računa o duhu namaza i osjećaju da čovjek stoji pred Gospodarem svih svjetova i da se Njemu Uzvišenom obraća
- namještanje odjeće prilikom klanjanja ili češanje i nepotrebne i suvišne radnje koje smanjuju skrušenost
- razgledanje oko sebe, a treba gledati u mjesto sedžde
- nepregibanje dovoljno na ruku’u kao i pretjerano pregibanje,
a ispravno je da leđa budu poravnata, a glava u visini leđa i da se rukama drži za koljena
- spuštanje laktova na zemlju prilikom sedžde, a oni moraju biti podignuti
- nespuštanje nosa zajedno sa čelom na sedždi, a treba spustiti oboje
- nespuštanje dlanova ruku u potpunosti na zemlju prilikom sedžde, a potrebno ih je spustiti zajedno sa prstima ruku
- zatvor
enih očiju klanjati, a potrebno je da budu otvorene
- učiti iza imama. Kada imam uči naglas muktedija šuti i sluša učenje imama
- raditi bilo koju radnju prije imama nije dozvoljeno, a raditi je u isto vrijeme sa imamom je pokuđeno. Potrebno je sve radnje u namazu vršiti iza imama, nakon što ih on uradi.
Poslanik, neka je na njega mir i spas Božiji, rekao je:
Najveći je kradljivac onaj koji krade od svoga namaza.“ „Božiji Poslaniče, - povikaše prisutni, „kako čovjek može krasti od namaza?“ On odgovori: „Ako ne upotpunjuje ruku', ili sedždu, ili tesbih između ruku´a i sedžde. (Ahmed, 5/210)
S toga, ne budimo kradljivci onoga što je Allahu, dž.š., najdraže, a nama samima najkorisnije. Ono što je primijetno jeste to da
naše greške u načinu obavljanja namaza nisu namjerne, već su postale navika na koju smo sebe svikli, a navike je teško promijeniti. I još je gore od toga što, ako nam neko ukaže na neku od gore spomenutih grešaka, spremni smo mu se čak i fizički suprotstaviti. Mi za to nikakvog opravdanja nemamo, i zato dok još možemo mijenjajmo svoj odnos prema namazu, u njemu tražimo odmor za svoju dušu i znajmo da ćemo od namaza imati onoliko koliko smo prisutni u njemu. Na kraju, završit ću današnju hutbu riječima Ebu Bekra el–Muzenija koji je rekao: „Ako hoćeš da ti namaz bude valjan i da od njega imaš koristi, onda, kada pođeš klanjati, pomisli: 'Možda više neću imati priliku da klanjam!'“

O,
Allahu, naši grijesi su veliki, ali mala količina Tvoga oprosta je veća od njih. O Allahu, oprosti veličinu naših grijeha sa malo Tvoje Milosti, a Svojom milošću nas obaspi i na Danu Sudnjem. Amin



 
Zurück zum Seiteninhalt | Zurück zum Hauptmenü